Zločinački napad imperijalističkog saveza SAD-a i Izraela, uz infrastrukturnu pomoć zalivskih monarhija (Katar, UAE, Saudijska Arabija, Bahrain, Kuvajt) na Iran je ušla u drugi mesec. Dok imperijalisti tvrde kako je njihova meta iranski režim, u praksi pre svega gađaju civilnu infrastrukturu najmodernijim, visokoeksplozivnim oružjem, koje je do sada odnelo živote preko 1000 dece i nastavnika u više od 600 pogođenih škola.
Kao anarhisti, protivimo se svakom obliku kapitalističkog rata među državama i narodima, međutim ovde želimo da istaknemo licemerje i monstruoznost imperijalističkog bloka, koji ne može ni sopstvena pravila ratovanja da ispoštuje. U nemogućnsti da efektivno gađaju iranske vojne ciljeve, imperijalisti su slično kao prilikom genocida u Gazi, odabrali da vrše masovne zločine nad civilnim stanovništvom, radničkom klasom.
Gađanjem 600+ škola, agresori jasno pokazuju nameru da unište samu srž budućnosti radničke klase Irana, nove naraštaje dece koja jednog dana treba da postanu doktori, građevinari, fabrički radnici, prodavci, profesori, naučnici itd. Dakle, u pitanju je promišljeni napad na budućnost radnog naroda uništavanjem infrastrukture neophodne za samoodržanje i reprodukciju radničke klase, uz ubijanje dece, koje sve to prati.
Podsetimo se, napad na Iran, bez prethodne objave rata, u sred međunarodnih diplomatskih pregovora, SAD i Izrael su započeli masovnim ubistvom najmanje 165 dece u osnovnoj školi, u mestu Minab. Ovaj gnusni zločin koji je zgrozio čak i pojedine buržoaske političare u samoj Americi, koji traže da se sprovede istraga povodom slučaja i da se aktuelni ministar “rata”, Pit Hegset otpusti, dotični ministar je komentarisao rečima: “Jedini koji treba da se brinu su Iranci koji misle da će živeti.”
Ova krvoločna izjava kapitalističkog kriminalca i zločinca Hegseta ukazuje na očiglednu nameru da se počini novi genocid, ovaj put nad radničkom klasom Irana, radi dolaska do ogromnih rezervi nafte na teritoriji ove države. Kao što su otmicom venecuelanskog predsednika Madura i potonjim pretnjama ostatku državnog aparata uspeli da se dokopaju venecuelanskih rezervi nafte, vlasti SAD-a sad pokušavaju da golom silom otmu iranske resurse. Korist od tih resursa će naravno imati američke kompanije, dok će narod Irana biti gurnut u bedu i siromaštvo, ratom razorenog društva.
Škola u Minabu je pogođena Tomahavk krstarećom raketom, jednim od najpreciznijih oružja na svetu, sposobnog da pogodi cilj sa samo 5 metara odstupanja. Ovo oružje, koje smo mi u Srbiji osetili na koži prilikom NATO agresije 1999. je ciljano pogodilo punu učionicu. Nije omanulo. Dakle, nema govora o ikakvoj slučajnosti, a iz izjava američkih zvaničnika postaje jasno da teror i masakriranje civilnog stanovništva predstavlja odobren oblik nasilja protiv naroda Irana.
Osim škola, imperijalistička koalicija je oštetila ili uništila više od 82,000 civilnih objekata širom Irana, od početka agresije. Ti objekti uključuju stambene zgrade, bolnice, fakultete i drugu civilnu infrastrukturu kao što su energetski objekti i luke. Vojne snage SAD-a i Izraela su čak gađale i porodilište u Teheranu, što predstavlja posebno podli zločin protiv čovečnosti.
Da li su novorođene bebe vojna pretnja? Zdrav razum nam govori da nisu, međutim gađanje porodilišta je legitiman čin za imperijalističku koaliciju, kao što smo već videli prilikom genocida u Gazi.
Vojna agresija koja je snašla radničku klasu Irana predstavlja masovni zločin kapitalističke vladajuće klase SAD-a i Izraela protiv radnog naroda koji se našao na teritoriji na kojoj su i strateški bitni resursi za očuvanje globalne hegemonije SAD-a. Takođe, uništenje infrastrukture i komadanje Irana na nekolicinu malih kapitalističkih državica kojima je lakše manipulisati i kontrolisati ih poput bivših jugoslovenskih republika, je u interesu Izraela, čiji je glavni regionalni neprijatelj iranski režim.
Kao što smo u ranijim objavama istakli, mi ne podržavamo iranski teokratski režim kao takav, budući da smo protivnici svakog oblika kapitalističke vlasti, ali i drugih oblika autoritarnih društvenih uređenja. Međutim, isticati pre svega mane lokalnog režima za koji smatramo da svakako ne treba da postoji, u trenucima dok narod Irana gine u zločinačkim napadima SAD-a i Izraela ne služi nikakvoj konstruktivnoj svrsi u interesu lokalne radničke klase.
Krivac za rat koji je snašao radni narod Irana je imperijalistički blok SAD-a i Izraela, vođen kapitalističkom pohlepom i militarističkim aspiracijama Izraela da zavlada regionom Zapadne Azije, kao vojna sila bez konkurencije. U svemu tome, radnička klasa Irana je jedina stvarna žrtva, koja plaća cenu rata sa oko 23,000 žrtava zločinačkih napada do sada. Ova cifra uključuje broj ranjenin i ubijenih stanovnika Irana.
U kapitalističkom ratu među državama, radnička klasa je ta koja gubi, bilo kao topovsko meso u vojskama, bilo kao civili koji nisu ni na koji način upleteni u ratna dejstva, ali su ipak ciljani kao mete. Kao dosledni antimilitaristi, protivimo se vojnoj agresiji SAD-a, Izraela i njihovih saveznika protiv nad narodom Irana i koristimo ovu priliku da skrenemo pažnju kako ono što se danas dešava radništvu Irana, može i nas ovde u Srbiji jednog dana da zadesi, kao nekada 1999.
Zato ističemo internacionalnu klasnu solidarnost kao ključni element antimilitarističkog pokreta protiv imperijalističke ofanzive predvođene SAD-om i pozdravljamo sve klasne, antiratne pokrete koji širom sveta izražavaju protivljenje novom krvavom piru imperijalista.
