Kapitalistička pljačka se nastavlja: Privatizacija naših šuma, reka, jezera, planina i drugih javnih dobara preko noći

Dvanaest javnih preduzeća uključujući Srbijašume, Srbijavode, Puteve Srbije, Službeni glasnik, Skijališta Srbije, Nacionalni parkovi Fruška gora, Đerdap i Tara, JP Skloništa, JP Pošta Srbije, JP za razvoj planinskog turizma Stara planina i JP Nuklearni objekti Srbije će promeniti svoju pravnu formu iz javnog preduzeća u društva sa ograničenom odgovornošću (DOO). 

Ova preduzeća su u 2024. godini ostvarila ukupnu novčanu zaradu od preko 850 miliona evra. Prelaskom u DOO, privatni investitori će moći da za male pare kupe udeo i potom razgrabe profit ovih javnih preduzeća. 

Iako kažu da će država inicijalno ostati stoprocentni vlasnik ovih DOO, menjanjem oblika privrednog subjekta ova javna preduzeća mogu da se raskomadaju izdvajanjem profitabilnih delova preduzeća i otvaranjem za privatne investitore, kapitaliste, kojima nesmetano mogu da se prodaju udeli, delovi, ili cela preduzeća. Ništa neće sprečiti vlast da malo po malo rasproda i formalno privatizuje sva javna preduzeća. 

Drugim rečima, vladajući kapitalistički režim Srpske napredne stranke uvodi naše društvo u eru neoliberalnog privatnog vlasništva nad životnom sredinom i ključnom infrastrukturom poput puteva, nuklearnih postrojenja, pošte i skloništa.

Privatizacijom naših voda, šuma, i planina, otvara se prostor za neometano raspolaganje našim prirodnim resursima od strane domaćih kapitalista i međunarodnih korporacija po njhovom sopstvenom nahođenju, u interesu maksimizacije profita. 

Da li mislite da će privatni kapital na prvo mesto staviti interes naroda i lokalne zajednice kojoj ova prirodna dobra zapravo pripadaju?

Da li mislite da će kapitalisti propustiti šansu da devastiraju naše nacionalne parkove investitorskim urbanizmom po principu “ko prvi njegovo”, sečom šuma i gradnjom luksuznih hotela i kockarnica?

Da li mislite da će privatizovani putevi, pošte i druga javna dobra stvarno biti očuvani i unapređeni kako nas to vlast ubeđuje?

Osnovna logika kapitala nalaže da onaj ko raspolaže privatnom svojinom uvek gleda da izvuče što veću zaradu i korist. Ne postoji etički konzumerizam, niti etičko raspolaganje prirodnim dobrima u kapitalizmu, kao što ne može postojati ni etički kapitalizam.

U svakoj prilici da se dodatno zaradi, kapitalista će odabrati profit a ne interes radničke klase ili dobrobit prirodnog ekosistema.

Ove mere vlast predstavlja kao prosto usklađivanje sa propisima Evropske unije i kao jedan od uslova za pridruživanje EU. Međutim, ono što vlast prećutkuje je da je u pitanju nastavak rasprodaje javnih preduzeća iz vremena socijalističke Jugoslavije kako bi se naše društvo do kraja neo-liberalizovalo i omogućio upliv privatnog kapitala u ove do nedavno nedostupne privredne sfere. 

Krajnji cilj ovakvih mera je rasprodaja poslednjih ostataka javne svojine nad društvenim dobrima. U tom smislu vlast ne laže da je ovo usklađivanje sa propisima Evropske unije, budući da je privatno vlasništvo svetinja EU neoliberalne ekonomije. Uloga privatizacije u kapitalističkom društvu je jasna –  bogaćenje buržoazije, dok je uloga radničke klase da radi za bogataše, preživljavajući od mrvica u obliku plata. 

Preostala javna preduzeća predstavljaju atraktivnu priliku za bogaćenje, koju vladajuća politička mafija i njeni saradnici ne žele da propuste. 

Kao anarhisti nismo pobornici državnog vlasništva isto kao ni privatnog kapitala. Međutim, razumemo da je privatizacija javnih preduzeća katastrofalan korak ka daljem siromašenju radnog naroda u Srbiji, a bogaćenju kapitalističkih parazita. 

Kako bismo se suprotstavili ovakvim kriminalnim napadima vladajuće klase na našu životnu sredinu i izborili se za opšte poboljšanje životnih uslova, nužno je da se međusobno povezujemo i organizujemo. 

Klasna solidarnost smatra da jedino masovni, direktnodemokratski pokret radničke klase može da se suprotstavi teroru države i kapitala.